mf.unsa.ba

Provjera znanja ne predstavlja samo problem procjene znanja, već značajno određuje instrukcioni dizajn nastavnog procesa.

Proces organiziranja i strukturiranja ispita ima uz aspekt izvodljivosti i primjenjivosti i edukativne aspekte. Provjera znanja treba da stimulira studenta da poboljša vlastito obrazovanje i nastavi dalje učenje. Ispit ne bi trebalo posmatrati kao individualne metode procjene znanja, već treba napraviti integralni program ispitivanja koji će se prožimati sa edukativnim programom.

Izabrane metode ispitivanja moraju biti prihvatljive kako ispitivačima, tako i studentima, da bi se obezbijedili relevantni rezultati ocjenjivanja. Izabrani metod evaluacije znanja mora biti odgovarajući u pogledu njegovog edukativnog uticaja pa se planiranje ispita mora bazirati na definiranim ciljevima edukativnog procesa te mora osigurati vjerodostojnost sadržaja koji se evaluira.

Ispitna pitanja se određuju prema prethodno, u silabusu predmeta, precizno definiranim ishodima učenja. Ishodi trebaju reflektirati ciljeve nastave, te moraju biti jasni i kratki, ostvarivi i mjerljivi. Ishodi učenja moraju biti podržani instrukcijama i obaveznom literaturom, te ne treba se ispitivati ono što nije podržano nastavnim procesom.

Oblici provjere znanja mogu biti pismeni, usmeni i praktični.

Provjera znanja se vrši u vidu kontinuirane provjere znanja u toku semestra (godine) i kao završni ispit na kojem se utvrđuje konačna ocjena.

Kontinuirana provjera znanja

Rad studenata se prati i ocjenjuje kontinuirano u toku jednog semestra (godine) trajnim praćenjem sveukupnog rada i znanja studenata u svim oblicima nastave. Ocjenjivanje se vrši dodjeljivanjem bodova za svaki oblik aktivnosti i provjere znanja i vještina u toku semestra.

U strukturi ukupnog broja bodova najmanje 50% bodova mora biti predviđeno za aktivnosti i provjere znanja u toku semestra.

Završni ispit se u strukturi ocjenjivanja može vrednovati sa najviše 50% bodova. Način ispitivanja određuje matična katedra predmeta i prethodno je definisan u silabusu predmeta.

U svrhu evidencije kontinuirane provjere znanja studenata formiraju se posebni obrasci (portfolio) u koje se unose ocjene (bodovi) o uspješnosti studenata u usvajanju znanja i praktičnih vještina.

Prijedlog Obrasca o evidenciji kontinuirane provjere znanja izrađuje svaka katedra i obavezna je isti dostaviti najmanje 15 dana prije početka naredne akademske godine Uredu za kontrolu kvaliteta koja i odobrava njegovu primjenu. Svaku naknadnu promjenu odobrenog obrasca potrebno je prijaviti Uredu za kontrolu kvaliteta i zatražiti odobrenje za primjenu.

Preporučene metode kontinuirane provjere znanja su kolokvij, parcijalni ispiti i drugi oblici provjere znanja kao što su eseji, pismeni testovi (MCQ, key features,itd). Detaljniji opis preporučenih metoda provjere znanja dat je u udžbeniku “Moderne metode podučavanja i provjere znanja”, izdavač Medicinski fakultet Sarajevo, 2007.

Završni ispit

Završni ispit je završna provjera znanja stečenog za vrijeme nastavnog procesa., iz jedne ili više sadržajno povezanih nastavnih grana. Završni ispit se obavlja u toku posljednje sedmice nastave ili u prvoj sedmici nakon završene nastave. Studenti koji ne polože ispit (ne zadovolje) u regularnom (redovnom) roku mogu polagati popravni ispit iz predmeta koji nisu položili na kraju semestra.

Ispit se polaže iz obaveznih i izbornih predmeta. Završni ispit može biti pismeni, usmeni i praktični. Preporučena provjera znanja po Pravilima Senata je pismena. Rezultati pismenih ispita čuvaju se do 1. novembra slijedeće školske godine.

Ukoliko je završni ispit samo pismeni u strukturi ocjenjivanja (pismeni ispit) može se vrednovati sa najviše 50% bodova. Pri kombiniranim oblicima ispita (pismeni i usmeni) ocjena na pismenom ispitu sačinjava najviše 40% ocjene na ispitu. Ako je uz usmeni uključen i praktični dio ispita, ocjena na pismenom ispitu čini najviše 30% ocjene na ispitu.

Ako je ispit kombiniran (pismeni i usmeni ili pismeni, usmeni i praktični) prvo se polaže pismeni ispit, ukoliko student nije isti već uspješno položio u toku kontinuirane provjere znanja. Praktični dio ispita može se obaviti odvojeno od teorijskog dijela, a cjelokupni ispit mora se završiti u roku 24 sata od početka ispita. Pri kombiniranim oblicima ispita položeni dio pismenog ispita priznaje se na idućim ispitnim rokovima u toku iste školske godine. Pri kombinovanim oblicima ispita (pismeni, praktični, usmeni) studentu se priznaju svi prethodno položeni oblici (pismeni i praktični) u narednim ispitnim rokovima za predkliničke predmete i samo pismeni dio, na ispitima kliničkih predmeta, do kraja akademske godine.

Uspjeh studenata na ispitu i drugim provjerama znanja, vrjednuje se i ocjenjuje sistemom usporedivim sa (E)CTS sistemom. Ako je student ukupno mogao osvojiti 100 bodova (u toku kontinuirane provjere znanja i završnom ispitu) konačna ocjena se zaključuje kako slijedi:

10 (A) – (izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama), nosi 95-100 bodova,
9 (B) – (iznad prosjeka, sa ponekom greškom), nosi 85-94 bodova,
8 (C) – (prosječan, sa primjetnim greškama), nosi 75-84 bodova,
7 (D) – (općenito dobar, ali sa značajnijim nedostacima), nosi 65-74 bodova,
6 (E) – (zadovoljava minimalne kriterije), nosi 60-64 bodova,
5 (F) – (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je više rada) 55-59 bodova.
5 (FX) (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada) ispod 55 bodova

U slučaju da niti jedan student ne postigne 95 bodova, što predstavlja minimum za ocjenu 10, skala iz prethodnog stava može se korigirati prema najboljem  postignutom uspjehu na prvom ispitnom roku.